Neizbrisiv "Trag u beskraju"
Sveobuhvatni školski projekt u čast Olivera Dragojevića i Jakše Fiamenga pretvorio je našu školu u romantični brod znanja, emocija i dalmatinske riči.
Datum 28. svibnja 2026. godine ostat će upisan zlatnim slovima u Spomenici Osnovne škole Brda. Tog je dana naša škola, obilježavajući svoju veliku 60. obljetnicu postojanja, postala poprište jediaaju“. Projekt, koji je pripreman mjesecima i s golemim entuzijazmom, uspio je spojiti emociju dalmatinske pisme i stihova dvojice velikana – Olivera Dragojevića i Jakše Fiamenga – s ponosom što postojimo, radimo, obrazujemo i u svijet puštamo male ljude, svoje učenike, već 60 godina.
Jelena Banovac
Pogledajte kako su novinari zabilježili proslavu 60 godina OŠ Brda i prisjetite se svečane atmosfere, zanimljivih priča i trenutaka koje ćemo dugo pamtiti.
Škola kao „romantični brod“ i pustolovna potraga za znanjem
Od ranog jutra škola nije izgledala kao uobičajena obrazovna ustanova. Prema zamisli učiteljica i voditeljica projekta, cijeli je prostor pretvoren u „romantični brod“ čiju su posadu činili učenici i nastavnici, dok je uloga „stalne kapetanice“ pripala dragoj ravnateljici Katarini Zelić.
Konferansa koja je dotakla srce
Svečani dio programa započeo je uvodnom konferansom koju su vodile tri učenice. Njihov dijalog, prožet toplinom i duhovitošću, postavio je ključno pitanje: „Ča je to trag u beskraju?“ Kroz šalu o zadatcima iz matematike koji završe u beskraju jer ih nitko ne zna riješiti, učenici su brzo prešli na ozbiljniju i dirljiviju definiciju. Objasnili su da je „trag u beskraju“ čin ostavljanja ljubavi i pjesme iza sebe, osiguravajući da nečiji glas i riječi nastave živjeti i onda kad tog čovjeka više nema.
Naglašeno je kako se u pjesmama Olivera i Fiamenga ogledaju more, kamen, jubav, suze i smijeh cijele Dalmacije. Učenici su s ponosom istaknuli da škola Brda, slaveći svojih 60 godina, postaje darovatelj, a ne samo primatelj čestitki, nudeći uzvanicima „mali svit velikih snova“. Publika je pozvana da ne bude samo pasivni promatrač, već putnik koji će „zaroniti“ u mjuzikl-igrokaz koji je slijedio.
Mjuzikl-igrokaz „Stih i pisma“: Putovanje kroz pet slika Dalmacije
Središnji događaj, 30-minutni mjuzikl-igrokaz „Stih i pisma“, bio je vrhunac projekta. Izvedba na dalmatinskom dijalektu, uz pratnju školskog zbora, oživjela je dijalog između Jakše Fiamenga i Olivera Dragojevića, dok su djeca sudjelovala kao aktivni svjedoci i baštinici njihove ostavštine.
aDrugi dio donio je živost dalmatinske pijace. Ribari i ribarice nudili su „srdele friške ka nova pisma“ i „pomidor ka jubav“, dok su zbunjenim turistima djeca ponosno objašnjavala tko je Oliver: „On je pisma našega mora! Kad on zapiva, i galebi stanu slušat.“ Atmosfera se užarila uz izvedbu pjesme „Rojena valo“.
Treći dio bio je posvećen intimnom razgovoru o ljubavi i beskraju. Na pitanje djeteta što je to beskraj, Fiamengo je odgovorio dirljivom metaforom o riječi koja putuje poput zvijezde koja nikad ne trne. Oliver je dodao da pjesma tu riječ čini zajedničkom, jer „kad zapivan pismo moja, to nisan ja sam – to ste svi vi“. Izvedba „Anđele moj“ u kojoj je sudjelovao cijeli zbor bila je trenutak potpune sinergije dvorane i pozornice.
Svečanim programom, nastupima učenika, obraćanjima učitelja i predstavnika Grada Splita te prodajnom izložbom dječjih radova Osnovna škola Brda proslavila je 60 godina postojanja. Učenici, djelatnici škole, brojni uzvanici i gosti zajedno su obilježili šest desetljeća rada, uspomena i zajedništva.
Scena se potom preselila u konobu, simbol dalmatinskog zajedništva. Uz bevandu, klapu i smijeh, naglašeno je da nema konobe bez pisme, ni pisme bez prijatelja. „Piva klapa ispo’ volta“ odjekivala je dvoranom, a publika se, potaknuta uputama iz konferanse, spremno pridružila pjevanju.
Završni dio postavio je sve likove na brod koji plovi morem prikazanim u video-projekciji. Fiamengo je svoje riječi proglasio jedrima koja nose snove, Oliver svoj glas vjetrom koji im daje snagu, a djeca su bila putnici koji tu pjesmu nose naprijed u budućnost.
Baština koja obvezuje
Manifestacija je završena veličanstvenim izvedbom pjesme „Karoca gre“, u kojoj su se učenici, učitelji i uzvanici sjedinili u „jedno srce“, ispunjavajući tako Oliverovu najveću želju. Uzvanici su nakon predstave, s putovnicama u rukama, obišli preostale „otoke znanja“ i preuzeli darove u „darovnoj konobi“, noseći kući ne samo znanje u glavi, već i pismu u srcu.
Ovaj projekt dokazao je da škola Brda, i nakon 60 godina, ostaje središte kreativnosti i čuvar lokalnog identiteta. Uspješno je pokazano da se kroz pismu i stih može učiti baš svaki predmet te da su Oliver i Fiamengo doista ostavili trag koji u našoj školi nikad neće izblijedjeti. Kao što su učenici poručili na kraju: „Mi smo putnici – mi nosimo vašu pismu naprid, da nikad ne zgasne. I ostavljamo tako trag u beskraju!“
