Učiteljica Glazbene kulture Katarina Akrap Ćulum vs. učiteljica Likovne kulture Maja Majić

Dobar vam dan! Budući da je svaka od vas ujedno i cjeloviti aktiv i predajete predmete vezane uz umjetnost, a nisu isti (kao dosad u Dvoboju), probajte razmišljati „umjetnički“ i odgovoriti na ista pitanja! Sretnoooooo!

Učiteljica Glazbene kulture  Katarina Akrap Ćulum vs. učiteljica Likovne kulture Maja Majić
Učiteljica Glazbene kulture Katarina Akrap Ćulum i učiteljica Likovne kulture Maja Majić.

Zašto ste odlučili predavati svoj predmet? Što je bio poticaj?

K.A.Ć.: Glazbu volim od najranije dobi zahvaljujući MTV-u i već sam tada znala da ću se njome baviti, ovako ili onako... Završila sam glazbenu teoriju, smjer koji pruža podosta širine i mogućnosti, ali pedagoški rad mi je najzanimljiviji…Veseli me rad s djecom, kao i njihov napredak.

M.M.: Želim pomoći učenicima da otkriju svoj način izražavanja i vide svijet kroz stvaralaštvo, a ne samo kroz pravila. Poticaj je bila moja majka koja je radila u školi i u meni probudila ljubav prema radu s djecom. 

Što Vam umjetnost znači?

K.A.Ć.: Utjehu (smijeh)… Potiče me na kreativnost.

M.M.: Umjetnost za mene označava slobodu. Prostor gdje misli postaju boje, a osjećaju dobiju oblik.

Koji bi vam bio nadimak da ste superjunakinja iz svojeg predmeta?

K.A.Ć.: Munja Brzić.

M.M.: Picasso.

Kad biste morali jedan dan zamijeniti predmete – što biste prvo poučavali: ritam ili perspektivu?

K.A.Ć.: Definitivno perspektivu.

M.M.: Ritam, zato što ga djeca bolje shvaćaju. 

Kava ili čaj prije prvog sata? 

K.A.Ć.: Kakvo je to pitanje?! Kava, i to dvije!!

M.M.: Nesscaffe. 

Kad bi vaš predmet bio životinja – koja bi to bila?

K.A.Ć.: Labud.

M.M.: Leptir, jer je lijepih i šarenih boja te donosi radost gdje god sleti. 

Tajna supermoć koju biste voljeli imati na satu?

K.A.Ć.: Nevidljivost, za efekt iznenađenja.

M.M.: Kad su učenici nemirni, da ih mogu teleportirati na drugo mjesto. 

Koji bi instrument bio najgori za crtanje?

K.A.Ć.: Orgulje, nikad kraja.

M.M.: Harmonika.

Može li se nacrtati tišina? Kako bi izgledala?

K.A.Ć.: Možda…kao horizont bez ptica.

M.M.: Može… primjerice, stolica u praznoj prostoriji. 

Koja boja najviše „svira“?

K.A.Ć.: Ljubičasta.

M.M.: Crvena.

Koji glazbeni instrument izgleda kao da je ispao iz kutije za bojice?

K.A.Ć.: Tuba.

M.M.: Dječji ksilofon kod kojeg je svaka pločica u drugoj boji. 

Tko bi pobijedio u natjecanju: kist ili violina?

K.A.Ć.: Izjednačeno. Violina može biti „kist“, a kist „violina“.

M.M.: Kist.

Što je gore: falšanje tona ili fleka na slici?

K.A.Ć.: Oboje! Jedno „kolje“ za uši, a drugo za oči!

M.M.: Falšanje tona jer se fleka uvijek može prekriti. 

Koja bi pjesma bila savršena za gledanje apstraktne slike?

K.A.Ć.: Time (Hans Zimmer, iz filma Inception).

M.M.: Jinx – Tamo gdje je sve po mom. 

Koji bi likovni materijal bio najglasniji da može pričati?

K.A.Ć.: Crni tuš!

M.M.: Kolaž zbog šarenila boja.h

Biste li radije imali zbor pun slikara ili likovnu radionicu punu glazbenika?

K.A.Ć.: Mislim da je zbor pun slikara bolja opcija.  Likovna radionica puna glazbenika bi se pretvorila u radionicu filozofije.

M.M.: Zbor pun slikara. 

Da ste boja, koja biste bili i zašto biste pjevali?

K.A.Ć.: Vraćam se ljubičastoj… Ljubičasta bi pjevala pjesmu snova i unutarnje moći.

M.M.: Plava.

Može li se „naslikati“ pjesma? A „otpjevati“ slika?

K.A.Ć.: Može jedno i drugo…ima puno primjera! 

M.M.: Da.

Što je veća muka: izbrisati pogrešku na crtežu ili zapjevati krivo pred razredom?

K.A.Ć.: Zapjevati krivo pred razredom…takvu je pogrešku teško izbrisati. Ha! Ha!

M.M.: Zapjevati krivo pred razredom jer to svi čuju, a pogrešku na crtežu ne moraju svi uočiti.

Da ste školska ploča – biste li više voljele da vas crtaju ili da po vama pišu note?

K.A.Ć.: Da me crtaju, bar bih bila u bojama.

M.M.: Da me crtaju. 

Da morate držati sat glazbenoga u tišini ili likovnoga bez pribora – kako biste to preživjele?

K.A.Ć.: Vrlo lako, s trećom kavom u ruci.

M.M.: Preživljavam svakodnevno. 

Koja bi pjesma, a koja slika najbolje opisala vaš razred kad kasne na sat?

K.A.Ć.: Pjesma je The Final Countdown (Europe), a slika Krik (Edvard Munch).

M.M.: Slika Muncha – Krik.

Koji biste predmet (u šali!) „ukrali“ iz zbornice da ga dodate svojem satu?

K.A.Ć.: Neki stari dnevnik (čisto da ga teatralno otvorim).

M.M.: Glazbeni.

Kako biste se zvali da ste crtani lik?

K.A.Ć.: Zlorka.

M.M.: Babaroga. 

Koji emoji vas najbolje opisuje u ponedjeljak ujutro?

K.A.Ć.: ☕

M.M.: Žalosni.

Pobjednička stvar koju ponesete kad znate da vas čeka „divlji“ dan u školi?

K.A.Ć.: Snickers! Kad si gladan nisi svoj!

M.M.: Nikad ne znam što me čeka.

Što vas može oraspoložiti za tri sekunde?

K.A.Ć.: Zvono za kraj šestog sata u popodnevnoj smjeni! 

M.M.: Dobra pjesma.

Koju biste pjesmu pustili da označava kraj školskog dana?

K.A.Ć.: Walking on Sunshine (Katrina & The Waves).

M.M.: Nešto od Parnog valjka. 

Koji instrument biste najradije obojali u točkice?

K.A.Ć.: Klavir.

M.M.: Bubanj.

Koji bi školski predmet (stvar, ne nastava!) najbolje svirao bubnjeve?

K.A.Ć.: Kanta za smeće. 

M.M.: Kistovi.

Koju biste pjesmu pustili dok učenici crtaju sunce?

K.A.Ć.: Here Comes the Sun (The Beatles).

M.M.: Walking on sunshine. 

Za kraj, da zamijenite predmete, što biste prvo uradile taj sat?

K.A.Ć.: Iskoristila bih svoju tajnu supermoć.

M.M.: Pustila glazbu. 

Filipa Puhač, 5.c