Književni susret s Matkom Marušićem
Dana 28. siječnja 2026. godine učenici 4.a i 4.b razreda Osnovne škole Brda u školskoj su knjižnici sudjelovali na književnom susretu s književnikom Matkom Marušićem, autorom knjige Snijeg u Splitu.
Učenici su s velikim nestrpljenjem dočekali priliku upoznati autora jedne od svojih najdražih knjiga. Svi su već pročitali djelo, pa im je bilo osobito zanimljivo slušati njegova osobna iskustva i priče. Marušić je ispričao kako je, kada je postao otac, svojoj djeci počeo pripovijedati priče o vlastitom djetinjstvu. Sinu koji je živio odvojeno od njega, u Švicarskoj, slao je pisma, a upravo su ta pisma nakon mnogo godina postala osnova zbirke pripovijetki Snijeg u Splitu.
Tijekom susreta govorio je o lijepim i teškim trenucima svojega odrastanja u Splitu, u vrijeme kada je njegova obitelj, kao i mnoge druge, živjela skromno. Pripovijedao je o dječjim igrama, prijateljstvu te različitim dogodovštinama iz djetinjstva, među kojima je spomenuo i „borbe s Toćanima” te „prašnjave bombe”. Posebno je dočarao likove iz svojega djetinjstva, poput prijatelja Vjeke, koji je zbog svoje živahnosti i nepromišljenosti često dobivao batine, za razliku od njega, koji je bio mirniji, odgovorniji i oprezniji.
Učenicima je govorio i o svojim školskim danima te o učiteljici koja mu je savjetovala da se učlani u knjižnicu, što je u njemu probudilo ljubav prema čitanju i pisanju. Iako je studirao medicinu, radio kao profesor te se kasnije ostvario kao liječnik, književnost je ostala važan dio njegova života. Zanimljivo je istaknuo da su i on i njegov prijatelj Vjeko u životu postigli mnogo: on je postao liječnik i književnik, a Vjeko poznati arhitekt.
Spomenuo je i svoje iskustvo iz Domovinskog rata, kada su se on i prijatelj dobrovoljno prijavili, ali su se ubrzo vratili u Split jer nisu imali ratnog iskustva.
Na kraju susreta učenicima je ostavljeno vrijeme za pitanja. Isprva su bili sramežljivi, no postupno su se opustili te su počeli postavljati pitanja i aktivno sudjelovati u razgovoru.
Ovaj susret učenicima je mnogo značio jer im je omogućio dublje razumijevanje knjige Snijeg u Splitu. Na kraju su dobili i autogram Matka Marušića te su susret napustili puni dojmova, nadajući se novim sličnim književnim druženjima.
Školske novinarke intervjuirale su književnika, a razgovor s njim donosimo u nastavku.
Koji je događaj iz Vašeg života najviše utjecao na to da počnete pisati?
Događaj koji je najviše utjecao na mene bio je odlazak mog sina Berislava s majkom u Švicarsku. Tada sam počeo pisati pisma i priče koje je volio.
Koliko su Vaša osobna iskustva prisutna u Vašim knjigama – pišete li više iz stvarnosti ili mašte?
Moja osobna iskustva prisutna su u knjigama. Pišem istinu i pišem iz svoje stvarnosti.
Koja Vam je knjiga najdraža i zašto baš ona?
Teško mi je izdvojiti najdražu knjigu jer svaku volim na svoj način, ali kad bih baš morao reći, najdraža mi je Mi Hrvati. To je zapravo Snijeg u Splitu 2, ali za odrasle. U toj knjizi dao sam maksimum sebe – slobode, poruka, zabave i humora.
Jeste li ikada sumnjali u sebe ili razmišljali da odustanete od pisanja? Što Vas je tada motiviralo da nastavite?
U sebe sam uvijek sumnjao, ali nikada nisam odustao od pisanja jer od njega ne živim. Pisao sam iz gušta i zato što su me drugi poticali. Prvo pismo napisao sam slučajno, kad je moj sin otišao, a poslije su me svi nagovarali: „Piši, piši.” Motiviralo me to što su ljudi tražili da pišem. Berislav je tražio da pišem za Stjepana, Stjepan za Mariju, a moja supruga za sebe. Na kraju su me svi poticali i tako je nastala knjiga Mi Hrvati.
Kako izgleda Vaš proces pisanja – imate li rutinu ili pišete kad dođe inspiracija?
Pišem kombinaciju mašte i stvarnih događaja. Ne pišem stalno jer imam drugi posao, ali kada sjednem za stol, tada pišem i maštam. Kasnije sve uređujem kako bi bilo logično i jasno.
Koju poruku ili vrijednost najviše želite prenijeti čitateljima kroz svoja djela?
Najvažnija poruka koju želim prenijeti jest poštenje. Važno je biti pošten jer se laž i nepoštenje nikada ne isplate.
Što biste savjetovali mladima koji žele pisati, ali nemaju hrabrosti ili samopouzdanja?
Mladima koji žele pisati savjetujem da čitaju. Čitajte što više i birajte dobre knjige. Nemojte se oslanjati samo na internet – čitajte književnost i poeziju.
Kako reagirate na kritike svojih knjiga? Pomažu li Vam ili Vas ponekad obeshrabre?
To je važno pitanje pa ću ti reći u čemu je štos. Kad napišem tekst, priču ili knjigu, ne idem odmah to tiskati, nego dam da mi pregledaju moji ocjenjivači, a imam stroge ocjenjivače. To su moja supruga i djeca. Svi su jako dobro obrazovani pa su prema meni nemilosrdni. Ja sve njihove primjedbe poslušam i onda to na kraju bude dobro.
Je li se Vaš stil pisanja mijenjao kroz godine i zašto?
Moj stil pisanja nije se bitno mijenjao kroz godine – ostao je dosljedan onome što jesam. Ipak, uvijek nastojim unijeti dozu humora jer vjerujem da je upravo humor jedan od najviših oblika ljudske komunikacije.
Koja Vam je knjiga bila najteža za napisati i iz kojeg razloga?
Najteže mi je bilo napisati Plaču li anđeli? jer je nastajala u ratnom vremenu. Tada nisam znao smijem li uopće koristiti humor – osjećao sam potrebu za njim, ali okolnosti su bile preteške. Zato knjiga sadrži tek nekoliko šaljivih priča na početku i kraju, dok je ostatak ozbiljan. Pišući je, mnogo sam naučio jer su teme kojima se bavi bile iznimno bolne i zahtjevne.
Biste li nešto promijenili u nekoj svojoj knjizi kada biste je danas ponovno pisali?
Ne, ne bih ništa mijenjao.
