Iza igle i konca: život i posao krojačice Marine s Brda

U vremenu brze mode i masovne proizvodnje, priča krojačice Marine Josipović i njezina obrta Tempera ističe se kao primjer ljubavi prema ručnom radu. Od malog štanda u Brelima do radionice na splitskim Brdima, Marina je izgradila prostor u kojem nastaju unikatni proizvodi i popravljaju se omiljeni komadi odjeće. U razgovoru otkriva svoj put, izazove i ljepotu stvaranja vlastitim rukama.

Koliko dugo postoji obrt Tempera i kako ste došli do imena?

Obrt Tempera postoji od 2016. godine. U početku je ideja bila otvoriti štand s haljinicama i kompletićima za najmlađe te haljinama za mame, sve u žarkim ljetnim bojama. Štand se isticao svojim šarenim dizajnom pa je otuda došao i naziv Tempera.

U početku ste bili fokusirani na proizvode za najmlađe i haljine za mame, no s vremenom ste proširili poslovanje. Kako je došlo do toga?

Obrt je započeo s radom u Brelima i bilo je jako zabavno izrađivati haljinice, no s vremenom je došlo do zasićenja. Preseljenjem u Split proširenje djelatnosti dogodilo se spontano.

 Koje su trenutačne djelatnosti Vašeg obrta na splitskim Brdima?

Primarna djelatnost obrta izrada je potrepština za djecu, predmeta za uspomenu te ukrasnih jastučića za dječje krevetiće. Osim toga, bavim se i uslugama popravka odjeće.

Zašto ste odabrali Brda kao sjedište obrta?

S obzirom na to da živim na Brdima, činilo mi se praktično i ugodno ići na posao pješice. U blizini su mi i vrtić i škola, što mi je važno zbog djeteta.

Kako uspijevate uskladiti majčinstvo i vođenje obrta?

Ponekad zna biti zahtjevno. U trenucima kad je dijete bolesno i treba me kod kuće, posao se nagomila i kasnije ga treba nadoknaditi. Ključna je dobra organizacija kako bi se sve stiglo obaviti.

Imaju li Brda skrivenu „krojačku mrežu” ili ste Vi jedina šivaća stanica u kvartu?

Brda imaju skrivenu „krojačku mrežu” jer se mnogo ljudi bavi šivanjem kod kuće. Osim toga, u kvartu imamo i obrtnike koji se bave šivanjem, prepravcima i tapeciranjem namještaja. Također, tu su i obrtnici koji izrađuju opremu za brodove te oni koji se bave šivanjem zavjesa i dekoracija. 

Koliko Vas često susjedi s Brda pitaju: „Možeš li to samo malo popraviti, brzo?“ 

Tu rečenicu čujem gotovo svakodnevno. Najčešće se radi o situacijama kad ljudi u zadnji trenutak trebaju prepravke za različite prigode ili kad pripremaju apartmane za dolazak turista pa sve uređuju u posljednji čas. Naravno, ima i onih kojima se ne žuri, ali bi ipak voljeli da je sve gotovo dok popiju kavicu. 

Imate li stalne klijente iz kvarta i koliko Vam je važna ta blizina kupaca?

Na Brdima sam već godinama i imam stalne klijente koji su zadovoljni mojom uslugom. Ta blizina kupaca velika mi je prednost jer mogu obaviti popravke dok oni rješavaju druge obaveze u Splitu – primjerice, dok odu na roditeljski sastanak, liječnički pregled ili po djecu u školu – te preuzeti odjeću na povratku.

Kako je započela Vaša priča s izradom lutkica i ukrasnih jastučića te koje materijale  koristite?

Ideja za izradu lutkica i ukrasnih jastučića pojavila se tijekom trudnoće, kad sam napokon imala vremena posvetiti se nečemu što sam dugo željela. Kroz blogove i radionice razvila sam ljubav prema tom radu. U izradi najviše koristim pamuk, dok su detalji ponekad od poliestera, npr. ukrasne trakice, a punjenje je uvijek antialergijsko.

S kojim materijalima najviše volite raditi, a koji su vam najzahtjevniji?

Najviše volim raditi s pamučnim materijalima koji se ne rastežu jer omogućuju izradu vrlo sitnih detalja. Najzahtjevniji su mi materijali poput svile i šifona koji su skloni klizanju tijekom šivanja.

Postoji li neka krojačka „noćna mora“ koja Vam se redovito ponavlja?

Ima ih dosta, ali izdvojila bih svečane haljine. Kod njih uvijek postoji doza straha da nešto ne pođe po krivu. Često je riječ o desetak metara materijala, više slojeva, puno šljokica, ukrasa i korzeta. Sve to čini izradu poprilično zahtjevnom. Ipak, kad je haljina gotova i kad je osoba zadovoljna, jasno se vidi da se sav trud isplatio.

Ručno šivanje ili rad na stroju?

Ručno šivanje. 

Popravci odjeće ili izrada novih komada? 

Popravci odjeće su mi izazov i uistinu uživam u tom poslu, no izrada novih komada posebno me veseli. Kad sama osmislim, skrojim i izradim odjevni predmet do posljednjeg detalja, to me čini sretnom. 

Tišina u radionici ili glazba u pozadini?

Više volim tišinu i koncentraciju. Ponekad može i glazba u pozadini, ali vrlo tiho.

Odakle crpite inspiraciju za nove suvenire i kako ih razvijate?

Mi, mali obrtnici, u stalnom smo kontaktu s kupcima koji često daju ideje za nove proizvode. I sama stalno razmišljam o novitetima, a kad se njihove ideje poklope s mojima, trudim se razviti novi proizvod. Posebno me veseli proces stvaranja. 

Koji su vaši daljnji planovi za obrt?

Planiram raditi na povećanju prometa, razvijati nove proizvode i kontinuirano unaprjeđivati svoju kreativnost učenjem novih vještina.